Prosvjetiteljski angažman i kritika ideologije

Nekrolog Ernstu Topitschu

Prijevod: Dr. Samir Osmancevic

U nedjelju 26.01.2003. godine u Grazu je u 84. godini života preminuo emeritirani redovni univerzitetski profesor Ernst Topitsch. Rođen u Beču, pozvan je na Institut za filozofiju Univerziteta u Grazu 1969. godine, nakon što je od 1962. do 1969. godine djelovao kao Ordinarius za sociologiju Univerziteta u Heidelbergu.

Na temelju svoji znanstvenih radova Topitsch je bio poznat ne samo među zastupnicima filozofije, svoje glavne stručne oblasti, njegovi su radovi naišli na mnogostruku rezonancu u sociologiji te historijskoj i političkim znanostima. Međunarodno priznanje njegovim istraživanjima dokumentiraju prijevodi njegovih knjiga i napisa na japanski, italijanski i srpsko-hrvatski jezik. Već u relativno mladim godinama izabran je za člana "Institut International de Philosophie" (Pariz).

Topitscheva najznačajnija znanstvena postignuća leže u oblastima analize svjetonazora i kritike ideologije te socijalne filozofije. On je - nadgrađujući spoznaje svog bečkog učitelja Heinricha Gompertza kao i Hansa Kelsena, Maxa Webera i Jeana Piageta - izradio više tipova modelskih predodžbi koje se mogu smatrati temeljnim formama ljudskog tumačenja svijeta i samointerpretacije. To su (a) biomorfne, (b) sociomorfne, (c) tehnomorfne kao i (d) ekstatičko-katartičke modelske predodžbe. Ove temeljne forme ljudskog mišljenja mogu se, kako je to Topitsch pokazao svojim neizmjernim kulturnopovijesnim znanjem, dokazati u najrazličitijim periodima povijesti kulture i duha. One se ne nalaze samo u razvijenim arhaičkim mitologijama, platoničkim i neoplatoničko-gnostičkim tradicijama vec i u novovjekovnim filozofijama, svjetonazorima i ideologijama. Topitsch je to dokazao prije svega u knjizi "Vom Ursprung und Ende der Metaphysik. Eine Studie zur Weltanschauungskritik" koju je pedesetih godina napisao tijekom svog istraživačkog boravka na harvardskom univerzitetu, kao i u poznijem tomu "Erkenntnis und Illusion. Grundstrukturen unserer Weltauffassung". Kao kritičar ideologije Topitsch se prvenstveno bavio marksizmom i pri tom naglasio osobito gnostičko-eskatološku baštinu kod Karla Marxa i njegovih nasljednika. Time je, slično kao i Karl Löwith, njegov heidelberški kolega, sa svojom knjigom "Weltgeschichte und Heilsgeschehen. Die theologischen Voraussetzungen der Geschichtsphilosophie", vrijednim spoznajama doprinjeo interpretacijskom smjeru one filozofije povijesti i socijalne filozofije kojoj je primarno stalo do tog da rasvijetli mitsko-religiozne i teološke misaone motive u novijim teorijama povijesti i društva. Ove spoznaje i daljnji općeniti antropološki nazori našli su svoj vidljiv izraz u knjigama "Sozialphilosophie zwischen Ideologie und Wissenschaft", "Die Sozialphilosophie Hegels als Heilslehre und Herrschaftsideologie", "Gottwerdung und Revolution. Beiträge zur Weltanschauungsanalyse und Ideologiekritik", kao i "Heil und Zeit. Ein Kapitel zur Weltanschauungsanalyse".

Krajnje plodan koncept za jednu prosvjetiteljsku filozofiju u ideološkokritickoj nakani predstavlja također i pojam prazne formule što ga je Topitsch uveo u teoriju ideologije. Ovaj se pojam u specifikaciji koju je Topitsch predložio (na pseudo-empirijske, pseudo-normativne i esencijalističke prazne formule) pokazao krajnje plodnim instrumentom kada u političkim teorijama spasenja, fundamentalističkim svjetonazorima i ideologijama valja raskrinkati iskaze koji se prezentiraju kao objektivni (sachhaltig), a odista posjeduju samo krajnje malen informacijski sadržaj.

U jednome dobu, u kome se guru-filozofije i fundamentalistički nazori na tržištu svjetonazora sve više nude kao "ponude orijentacije i smisla", ideološkokritičke refleksije su, onako kako ih je Topitsch za primjer prezentirao u mnogim svojim znanstvenim radovima, predavanjima i sveučilišnim predavanjima, nešto bez čega se ne može u uvježbavanju kritičkog mišljenja. Valja se otud nadati da će se njegovi spisi o analizi svjetonazora i kritici ideogije i dalje čitati te ostati djelotvorni sa svojim prosvjetiteljskim impulsima. Što se tiče čovjeka Ernsta Topitscha, karakterizirao ga je tankoćutan humor, izvanredan talent za iznalaženje originalno-duhovitih idioma (čak i u formi stiha) kao i neoportunističko držanje spram strujanja duha vremena što su upravo u modi. Otud će poštovanje i divljenje prema njemu potrajati kod mnogi koji su ga kao kolege, suradnici ili studenti smjeli pratiti na pojedinim dijelovima njegovog životnog puta.

Decembar 2003